Šta sve možeš u Barseloni kad si živ?

Hola amigos,

nadam se da je prethodni gostujući post prijao, a biće ih još. Natuknuću da će pojedini gosti sa nama podeliti jedinstveno iskustvo boravka u karantinu na egzotičnim destinacijama. Biće tu vrlo uzbudljivih filmskih tekstova, a kao što ste do sada primetili, često parafraziram filmske naslove ili ubacim poneku poznatu repliku, jer veliki sam poklonik i poštovalac sedme umetnosti i život mi je više puta priredio filmske scene i trenutke. Tako da će ovaj naslov biti po uzoru na prevod čuvenog filma „Šta sve možeš u Denveru kad si mrtav?“ Ali mi se ne damo tako lako i moramo ostati živi i preživeti ovu godinu jer treba opet putovati jednog dana, a vreme je vrlo dragoceno.

Danas vas častim zanimljivim predlozima za provesti uzavrele letnje ili neke druge dane u Barsi koja je kolevka Gaudijeve genijalnosti, jako živ i uzbudljiv grad, ubrzanog pulsa, pogotovo leti. Ova metropola je, podsetimo se, bila na meniju tokom mog dvonedeljnog proputovanja po Evropi .Brošure i web stranice o ovom gradu su preplavljene preporukama koje već i vrapci znaju, a moja ideja je da vam dam preporuke i za neke drugačije aktivnosti u ovom čarobnom gradu, tako autentičnom, snažnog i jedinstvenog identiteta. Obujte omiljene japanke, lepezu u ruke, omiljenu letnju haljinu, šešir i krećemo u šetnju Barsom. Momci mogu obući svoju omiljenu letnju odevnu kombinaciju, cvikere za sunce na oči i krećemo.

IMG_20190804_215159_954 Наставите са читањем

10 sati u Madridu

Kao što dobar kolač uglavnom sadrži red krema pa red čokolade ili voća, tako ću ja da filujem vašu svakodnevicu malo postovima iz domaćeg/lokalnog turizma, malo ostacima iz evropskog menija. Realnost je iz dana u dan sve sumanutija i neizvesnija, te je potrebno pojačati kreativne pogone i alate za bekstvo iz iste. Mali zlatni savet koji od skoro primenjujem na svoj životić, u cilju pročišćenja od toksina koji se nagomilaše kako u umu, tako i u duhu i telu, jeste što manja upotreba mobilnog telefona i društvenih mreža. Probajte, stvarno deluje, a što više boravka u prirodi, knjiga, kreativnosti, pozitivnih ljudi i čiste energije i smeha, kao tradicionalnog leka protiv svih boli i ovozemaljskih čudesa. Suvišno je moj blog uvrstiti među korisne urbane medikamente, to se valjda podrazumeva. Jeste da je opet reč o online mediju, ali smatram, manje toksičnom.

Zahvalna sam onom gore što mi podari pisanje kao najdelotvorniju terapiju, pa ću u narednim, još neko vreme, kišnim danima da pišem li pišem, a apokalipsa neka nastavi po svome, pa ko pobedi.

Наставите са читањем

Kofernjačina lisabonska priča

Leta Gospodnjeg 2019.godine, jedna iskusna, relativno mlada putnica i gradska šmizla je odlučila da točkiće svog kofera provoza asfaltima Italije, Španije a pre svega Portugala, što joj je bio višegodišnji san.
Dvonedeljna avantura busom je otpočela na jezeru Komo, potom nastavila ka letovalištu Ljoret de mar gde smo iskusili čari prvog kupanja i tako odmorni krenuli ka prestonici Gaudijeve genijalnosti Barseloni.
Preko fakultativnog izleta osolismo stražnjice i u španskom letovalištu Sićez, koje osnovaše hipici nekad davno. Nakon Barse, ruta nas je odvela do velelepnog Madrida, a nakon toga konačno do Lisabona koji će i igrati glavnu ulogu u ovom postu.
20190811_175831

Наставите са читањем