La dotta, la grassa, la rossa Bologna

Dragi moji,

kao sto sam i obecala, danas objavljujem post o Bolonji. Nije mi praksa da zaredjam dva posta dan za danom, ali imajuci u vidu da dugo nisam nista objavljivala, necete mi zameriti.

Ovaj post ce biti lisen suvisnih istorijskih cinjenica ili monotonih podataka. Vise cu akcenat da stavim na atmosferu i jedinstveni ritam ovog studentskog grada. Samim tim sto je Bolonja studentski raj, izuzetno je pozitivan i ziv grad koji vas prosto inficira svojom energijom. Ulice su ispunjene mladima, trgovi umetnicima i muzicarima, sve vrvi od optimizma i neke opustene, zdrave energije.

Наставите читање

Pasta e basta – jedno gastronomsko popodne u Bolonji

Dragi moji,

bas me dugo nije bilo. Naidje tako neki period u zivotu ili minus faza kad se otudjis od sebe i udaljis od svojih interesovanja i onoga sto te je nekada cinilo srecnim, a onda iz dana u dan, radis na tome da se vratis sebi i prisetis se ko si bio i sta te je to cinilo srecnim pre nego sto si zapao u tu fazu. Recimo da sam ja sad u toj nekoj fazi menjanja sebe i vracanja sebi a da su putovanja, u raznim nekim zivotnim fazama, meni bila najbolja terapija i vracala mi neophodnu snagu. U nekim trenucima sam se poistovetila sa glavnom junakinjom filma i knjige „Eat, pray, love“, i jos bolje je razumela nakon ovog putovanja.

Emotivne trzavice su sastavni deo zivota, ali moj savet je da budete strpljivi i dobri prema sebi, da radite sto vise stvari koje vam pricinjavaju zadovoljstvo, okrenete se hobijima i pustite vreme da ucini svoje. Porodica i prijatelji su naravno tu, ali najveci deo tog putovanja morate proci sami i tokom tog puta cete otkriti mnoge nove stvari o sebi i sagledati zivot iz drugog, zrelijeg ugla.

No, dosta sa filozofijom, malo sam htela da ovaj post zvuci netipicno i pomalo motivaciono, ali ne brinite. Ostajem i dalje pri magiji koju pruzaju putovanja i delim ta iskustva sa vama, kao i do sada.

Наставите читање