10 sati u Madridu

Kao što dobar kolač uglavnom sadrži red krema pa red čokolade ili voća, tako ću ja da filujem vašu svakodnevicu malo postovima iz domaćeg/lokalnog turizma, malo ostacima iz evropskog menija. Realnost je iz dana u dan sve sumanutija i neizvesnija, te je potrebno pojačati kreativne pogone i alate za bekstvo iz iste. Mali zlatni savet koji od skoro primenjujem na svoj životić, u cilju pročišćenja od toksina koji se nagomilaše kako u umu, tako i u duhu i telu, jeste što manja upotreba mobilnog telefona i društvenih mreža. Probajte, stvarno deluje, a što više boravka u prirodi, knjiga, kreativnosti, pozitivnih ljudi i čiste energije i smeha, kao tradicionalnog leka protiv svih boli i ovozemaljskih čudesa. Suvišno je moj blog uvrstiti među korisne urbane medikamente, to se valjda podrazumeva. Jeste da je opet reč o online mediju, ali smatram, manje toksičnom.

Zahvalna sam onom gore što mi podari pisanje kao najdelotvorniju terapiju, pa ću u narednim, još neko vreme, kišnim danima da pišem li pišem, a apokalipsa neka nastavi po svome, pa ko pobedi.

Наставите са читањем

Još uvek budni u Evori

Dragi moji,
dočekasmo i taj dan kada je sunce granulo punom snagom i obasjalo beogradski asfalt i simseve duž grada, kada ponovo možemo prošetati koliko nam srce ište, popiti homemade ice tea ili kafu u lokalnom baru, kupiti sladoled u parku, uživati u letnjem žamoru i grohotu koji dopire sa ulica, takođe možemo uživati i u lepoti svoje terase.
Nakon temeljnog čišćenja mog ušuškanog balkona, nakon što sam sveže nabrano poljsko cveće stavila u vazicu, udobno zavaljena odlučujem da sa vama podelim i jednu pomalo neprijatnu situaciju sa putovanja koju doživeh prošle godine na proputovanju po Evropi.
Kao što znamo, putovanja nam donose nova iskustva i poznanstva, šire nam vidike a kadkad nam nenamerno prirede i neku potpuno nepredviđenu i neobičnu situaciju, kao i život sam. I ova i situacija koju ću pomenuti nas uče da postanemo svesni i zahvalni za ono što imamo i da ne zaboravimo olako kroz šta smo prošli, već nešto naučimo i izađemo ko bolji ljudi.

Kofernjačina lisabonska priča

Leta Gospodnjeg 2019.godine, jedna iskusna, relativno mlada putnica i gradska šmizla je odlučila da točkiće svog kofera provoza asfaltima Italije, Španije a pre svega Portugala, što joj je bio višegodišnji san.
Dvonedeljna avantura busom je otpočela na jezeru Komo, potom nastavila ka letovalištu Ljoret de mar gde smo iskusili čari prvog kupanja i tako odmorni krenuli ka prestonici Gaudijeve genijalnosti Barseloni.
Preko fakultativnog izleta osolismo stražnjice i u španskom letovalištu Sićez, koje osnovaše hipici nekad davno. Nakon Barse, ruta nas je odvela do velelepnog Madrida, a nakon toga konačno do Lisabona koji će i igrati glavnu ulogu u ovom postu.
20190811_175831

Наставите са читањем