Zatvorim oči i mislima odplovim u jedan u nizu magičnih dana u Grčkoj. Zapravo, tih mesec dana koje sam provela u Atini su svakako najlepših mesec dana u mom životu u kontinuitetu. Naravno, bilo ih je mnogo, ali pojedinačnih.
Dakle, preko nedelje bih radila do 5 u jednoj NVO organizaciji kao što sam ranije navela, a živela za vikende i vreme nakon 5. Vikende sam koristila za istraživanje i buđenje pustolova u meni. Jedna takva avantura me odvela po preporuci, na preslatko saronsko ostrvo Hidru. Hidra se nalazi u blizini Atine i idealna je za weekend escape, mada i skupa. Nekada je važila za mondensko ostrvo koje su rado posećivali ljudi iz sveta filma i politike. Hidra i danas čuva svoju tradiciju i istoriju i ponosi se njom.No, kada sam čula da je to ostrvo bez automobila, sa jednom prodavnicom, jednom pekarom i jednom poštom, morala sam da zadovoljim taj veliki deo helenofilskog u meni.
Hrabro sam se otisnula u nepoznato sama. Bukirala flying dolphin kartu i presladak hotel za neke tri, četiri noći i krenula. Sećam se i danas da su karte bile paprene, negde oko 50 i nešto eura za tako kratku relaciju, mada je i sezona počela da buja. Flying cat i flying dolphin su upravo dobra pomorska sredstva da bi znatno brže stigli do nekog odredišta, ali se zato proračunati Grci sete pa to naplate daleko više.No, vratimo se na Hidru. Nakon što smo se iskrcali na ostrvo, bila sam oduševljena prizorom. Hidra je pravo malo, bajkovito ostrvo, sa mnoštvom mačaka koje se lenjo izležavaju na usijanom asfaltu i brojnim belim kućicama koje se nižu od podnožja do brda. Miris magaraca i zvuk njihovih kopita je isto nešto po čemu pamtite ovo ostrvo.
Naime, magarci i konji ovde služe za prenos prtljaga, obzirom da drugog saobraćaja nema. To bude malo tužan prizor, videti ih kako se pate po onom nemilosrdnom mediteranskom suncu, ali šta ćete. Svako ima svoju ulogu u ovom beskrajnom lancu ishrane.
Sećam se da sam se zbližila sa Grkinjom koja radi u smeštaju i sa jednom preslatkom bakom čiji je valjda sin vlasnik hotela. Pošto sam bila sama, prijalo mi je da uveče načnemo lubenicu i razvezemo priču do neka doba.
Večernje lice ostrva takođe ima svoje draži, od preslatkih radnjica sa raznim đinđuvama, do grupe penzionera koji sede pokraj luke i razglabaju o politici i životu, do omladine koja ode na noćno kupanje.
Preporučujem vam da ovo ostrvo svakako obiđete jednom prilikom i da se i tu izgubite po njegovim uličicama, sednete u tradicionalnu tavernu i uz uzo posmatrate lokalce. Da osetite atmosferu i prepustite joj se. Neki kažu da je svako ostrvo isto, ali meni nije. Hidra nudi taj neki mir, a opet je dosta i živa, tako da je idealna za odmor od par dana ili kad ste već u Atini leti.
Poranite neko jutro, pa prošetajte rivom gde će vas razni mirisi omamiti. Od mirisa vrućeg jutarnjeg hleba, preko mirisa mora i ribe i ko zna još čega.
Dok čekam letećeg „delfina“ za povratak u realnost, odoh još jednom u tavernu da nepca nagradim još jednom porcijom pohovanih lignji.
Na ‘στε καλά ! Γειά μας !
Ah ta Hidra je stvarno pravi raj za dušu i telo blago tebi šta si sve videla i doživela i hvala ti što umeš tako slikovito da prenosiš na nas 🙂
veliki pozdrav za svetsku putnicu
Tvoj Debeli obožavalac
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Hvala na lepim rečima, trudim se da ulepšam život svojih čitalaca.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Sjajan blog, samo napred… Bio sam letos u Atini i ti si mi dosta pomogla. 🙂
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
Hvala Bratislave, trudim se. Uskoro idem put Italije, pa ce valjda biti neke inspiracije. Drago mi je da sam pomogla :))
Свиђа ми сеСвиђа ми се