Volare, oooo, cantare, oooo…dragi moji, ovaj post započinjemo raspevano kao što vidite. Već nekoliko godina unazad, skoro svako jutro moj mentalni džuboks mi servira neku pesmu. Bez ubacivanja novčića, samo me razdrma nekom melodijom i još jedan dan može da počne. Ovoga puta je na red došla pesma Volare, čiji sam deo ubacila u naslov. Ovaj dan je već na zalasku, na raznim mestima sam bila, svašta zanimljivo uradila i došla na ideju da bacim pogled na statistike bloga, te se prijatno iznenadila zavidnom cifrom. Rekoh sebi, pero u ruke i piši. Kako u životu, tako ni na blogu ne volim ništa da dugujem te sam odlučila da još nekih mesec dana serviram specijalitete iz internacionalne kuhinje a onda od jula da se bacim na poslastice iz domaće turističke ponude. Наставите са читањем
Pulja
Matera- grad pećina
Dan pre isteka policijskog časa, na Đurđevdan, koristim priliku da vas počastim još jednim zanimljivim člankom iz edicije Pulja. Dok još niste u punom gasu pohrlili u obližnje lokale, gradske bašte, dok nas još u punom jeku gradska vreva i bekstvo iz te iste postkarantinske vreve nije obuzelo u potpunosti, da dobijem još malo vaše čitalačke pažnje.
Na mom prvom putovanju u Pulji, u februaru ove godine, sam obišla puno gradova : Bari, Alberobello, Polignano al mare, Ostuni, Leće, Altamura, Otranto i drevnu, misterioznu Materu. Ovaj izlet i ovaj dan pamtim kao možda i najlepši u ovoj godini do sada. Toliko me je oduševio ovaj grad na litici, sagrađen na pećinskom tlu, da sam potpuno ostala bez teksta.
Šta jesti u Pulji?


Alberobello – carstvo truli kućica

Kada vratim film, ova godina je baš obećavala. Taman sam napustila stresan posao i okrenula se sebi i putovanjima, kad se desio ovaj nagli obrt scenarija. Život nekad baš liči na film, ja imam utisak da poslednjih 6 nedelja živimo u nekom apokaliptičnom SF filmu. U svakom slučaju zahvalna sam na tim putovanjima sa početka godine, jer ko zna kada ćemo opet moći da putujemo i uživamo punim plućima u istim.